Saopštenje za javnost
Uz već istaknute zahteve, koje nesumnjivo iskreno i istinski zahtevaju pre svega studenti u Srbiji, a
kao doprinos zahtevima za uspostavljanje „lične odgovornosti“ nasuprot decenijama gajene tradicije
„kolektivne neodgovornosti“, za zločine među koje spada i najnoviji u Novom Sadu, Mreža za
restituciju u Srbiji je uputila zahteve Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture ali i Vladi
Srbije radi dobijanja svih informacija o svim licima uključenim u procese izrade propisa o ozakonjenju
nelegalne gradnje u proteklih nekoliko godina.
Bilo kakvi izgovori o „tajnosti, poverljivosti,“ ili sličnom razlogu da se ove informacije sakriju ne
mogu prevladati nad opravdanim interesom javnosti da zna sve pojedinosti o propisima kojima bi se sve
vrste nelegalnih radova pa i onih na Novosadskoj železničkoj stanici trebali „ozakoniti“.
Duboko ustaljenoj praksi da se nelegalna (bahata, neodogvorna, prekomerna….) gradnja isplati, i
da su najveći nelegalni graditelji proteklih decenija – pre svega vlasti i strukture povezane sa vlastima u
Srbiji i najveći korisnici, mora se konačno stati na put, ne samo iz pieteta i poštovanja prema žrtvama
pada nadstrešnice, već i svim onim koji nikada nisu dospeli u fokus javnosti, a žrtve su ovakvog
postupanja neodgovornih vlasti. Stajanje na put ovoj praksi neophodno je radi budućnosti svih onih koji
žele da žive na ovim prostorima bez straha.
Mreža za restituciju u Srbiji, ponovo izražava svoje divljenje i zahvalnost svim pojedincima,
stručnjacima, svedocima, kao i licima koja su neposredno svedočila radnjama na železničkoj stanici
Novi Sad, i koja su svoja zapažanja, video snimke, stručne komentare, nesebično iznosila i danas iznose
u javnost.
Činjenicu da je i kod izvodjenja radova na Novosadskoj železničkoj stanici, u pitanju klasičan
primer nelegalne gradnje, koju politička elita u Srbiji, na sve moguće načine pokušava da prikrije,
verovatno će dodatno potvrditi neki od objavljenih spisa predmeta koji je Vlada učinila dostupnim
javnosti.
Međutim, bez obzira što je ovaj predmet svakako specifičan, pre svega zbog zločina nad nedužnim
građanima 1. novembra, tako i zbog svoje obimnosti, učešća stranih kreditora i izvođača, nikako ne treba
izgubiti iz vida činjenicu da bi taj primer u postupku „dodatnog“, „masovnog“ ili na neki drugi način
nazvanog „ozakonjenja – legalizacije“ bio samo jedan od predmeta koji bi se rešavao bez ikakvog znanja
ili učešća javnosti, pa ni u slučaju kada bi predstavnici javnosti – odnosno sami građani bili direktno
pogođeni primenom takvih propisa.
U Beogradu 05. decembra 2024. godine
S poštovanjem,
Dragan Đokić
Predsednik